Ivana i Isidora Santra-Crveni Cvete
Hej crven cvete prerasla te trava,
Pet godinica nisam tebe brala.
Kosovo mi pile krilom suzu krije,
Dadoše te pitao me niko nije.
A ja molim te…
Zbog ponosa junaka,
Zbog slave srpskog roda,
Zbog sreće devojaka,
I Božjeg blagoslova.
Ti nedaj da ti odem,
Bez krsta i bez Slave,
Ti nedaj Vidovdane
Da ime mi nestane.
Cvete moj…
Ponoć drhti svi junaci Boga mole,
Da s nebesa sjajnu zvezdu spusti dole.
Da obasja čistom verom sina Hrista
Gračanicu, Devič, Dečane, Zočišta.
Da se vratim…
Na Paštrik na planinu
Da jaganjci izjave,
Na Drimu da ih pojim
Da dragog mi pozdrave.
Što mač istine nosi
A ljubav mu je ime,
Na oblak crkvu zida
Da u njoj zaprosi me
Cvete moj…
Ej, anđele će crkvicu da spuste,
Na sred stara Dušanova bela grada,
Metohija sjajna zvezdo biće moja
Oče naša nek bude opet volja tvoja.
Oj, Božure
I život bih dala,
Kad bih tebe ovom rukom brala.